ž

im. s. neskl. trideseto slovo hrvatske abecede

ž

im. m. neskl. tvrdonepčani tjesnačni šumni zvučni suglasnik

žȁba

im. ž. G žȁ; mn. N žȁbe, G žȃ zool. bezrepac zdepasta tijela koji diše plućima, ima veliku široku glavu, dugačke stražnje noge te dobro skače i pliva

žábac

im. m. G žápca; mn. N žápci, G žȃbācā mužjak žabe

žȁbljī

prid. G žȁbljēg(a); ž. žȁbljā, s. žȁbljē 1. koji se odnosi na žabe [~ kraci] 2. pren. koji je kao u žabe [~ hod]

žȁbnjāk

im. m. G žȁbnjāka; mn. N žȁbnjāci, G žȁbnjākā bot. 1. mn. porodica biljka dvosupnica rascijepljena lišća i raznobojnih cvjetova s mnogo latica koje čine zatvoreni krug, plod im je orah 2. pripadnica istoimene porodice

žabokrèčina

im. ž. G žabokrèčinē bot. zeljasta vodena biljka koja se gusto širi na ustajalim vodama

žȃl

im. m. G žála; mn. N žálovi/žáli, G žálōvā/žálā šljunčana ili pjeskovita obala; sin. žalo

žȃl

im. m. G žȃla poet. stanje onoga koji je žalostan, psihička patnja zbog nečega što se ne može promijeniti [osjećati ~]

žȁlac

im. m. G žálca; mn. N žálci, G žȁlācā zool. preobražena leglica u nekih opnokrilaca koja ima otrovne žlijezde, pa služi za napad ili za obranu [pčelinji ~]

žȁlār

im. m. G žȁlāra, I žȁlārom/žȁlārem; mn. N žȁlāri, G žȁlārā zool. mala ptica selica tamnih leđa i krila i svijetla vrata, prsa i trbuha koja se gnijezdi u tundri

žàlba

im. ž. G žàlbē; mn. N žàlbe, G žálbā/žàlbī prav. pravni lijek protiv odluke suda ili rješenja upravnih organa

žȃlfija

im. ž. G žȃlfijē; mn. N žȃlfije, G žȃlfījā v. kadulja

žȁliti

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. žȁlīm, 3. l. mn. žȁ, imp. žȁli, aor. žȁlih, imperf. žȁljāh, prid. r. žȁlio, prid. t. žȁljen 1. neprijel. a. osjećati žalost za onim čega više nema [~ za prošlim vremenima] b. biti tužan, u žalosti, proživljavati psihičku patnju [~ za domovinom; ~ za mrtvima; ~ za pokojnikom; ~ za starom školom]; sin. tugovati; ant. radovati se, veseliti se v. pod veseliti c. osjećati ili izražavati žaljenje zbog lošega djela ili propusta [~ zbog grubih riječi]; sin. kajati se 2. prijel. osjećati sućut ili dijeliti žalost s kim [~ siromahe] • žȁliti se povr. 1. glasno iskazivati neraspoloženje, jad, tugu [~ na bolove; ~ na zdravlje] 2. podnijeti žalbu [~ se na presudu]

žálo

im. s. G žála; mn. N žála, G žálā šljunčana ili pjeskovita obala; sin. žal

žalòpōjka

im. ž. G žalòpōjkē, DL žalòpōjki; mn. N žalòpōjke, G žalòpōjkā/žalòpōjkī 1. folk., knjiž. pjesma ili stihovi kojima se izražava tuga zbog gubitka bliske osobe 2. pren. stalno tuženje

žȁlosno

pril. komp. žalòsnijē tako da odražava žalost [~ pogledati]; sin. neveselo, tužno; ant. radosno, sretno, veselo

žȁlōst

im. ž. G žȁlosti, L žalòsti, I žȁlošću/žȁlosti psihička patnja, trpljenje prouzročeno kakvim gubitkom, nesrećom ili razočaranjem; sin. tuga; ant. radost, sreća, veselje ♦ to je srednja ~ to je osrednje (prosječno)

žȁlostan

prid. G žȁlosna; odr. žȁlosnī, G žȁlosnōg(a); ž. žȁlosna, s. žȁlosno; komp. žalòsnijī 1. koji osjeća žalost [Danas sam ~.] 2. koji izražava žalost [žalosna vijest; ~ pogled]; sin. neveseo, tužan; ant. radostan, sretan, veseo

žalòstiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. žalòstīm, 3. l. mn. žalòstē, imp. žalòsti, aor. žalòstih, imperf. žalòšćāh, prid. r. žalòstio, prid. t. žàlošćen činiti koga žalosnim [Žalostile su me tvoje priče.]; sin. rastuživati; ant. razveseljavati, usrećivati • žalòstiti se povr. biti žalostan [~ se zbog ocjena]

žȁlovānje

im. s. G žȁlovānja izražavanje žalosti za pokojnikom

žȁlovati se

gl. dvov. povr. prez. 1. l. jd. žȁlujēm se, 3. l. mn. žȁlujū se, imp. žȁlūj se, aor. žȁlovah se, imperf. žȁlovāh se, prid. r. žȁlovao se izraziti/izražavati žalost za pokojnikom

žȁljēnje

im. s. G žȁljēnja 1. osjećaj žalosti za onim čega više nema 2. bivanje žalosnim, proživljavanje psihičke patnje; sin. tugovanje 3. osjećanje ili izražavanje žalosti zbog lošega djela ili propusta; sin. kajanje 4. osjećanje sućuti ili dijeljenje s kim ili žalosti 5. izricanje nezadovoljstva s kim ili čim 6. podnošenje žalbe

žȁmōr

im. m. G žȁmora, I žȁmorom mnoštvo glasova koji su se slili u šum ili buku [~ u gledalištu]

žamòriti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. žàmorīm, 3. l. mn. žàmorē, imp. žamòri, aor. žamòrih, imperf. žàmorāh, prid. r. žamòrio praviti žamor

žȁndār

im. m. G žȁndāra, V žȁndāru/žȁndāre; mn. N žȁndāri, G žȁndārā pripadnik policijskih snaga organiziranih na vojnički način

žȁndārev

prid. G žȁndāreva; ž. žȁndāreva, s. žȁndārevo koji pripada žandaru; sin. žandarov

žȁndārov

prid. G žȁndārova; ž. žȁndārova, s. žȁndārovo usp. žandarev

žánr

im. m. G žánra, I žánrom; mn. N žánrovi, G žánrōvā vrsta koja uključuje djela koja imaju zajedničke značajke, sličan oblik i sličan sadržaj

žȁnrovskī

prid. G žȁnrovskōg(a); ž. žȁnrovskā, s. žȁnrovskō koji se odnosi na žanrove

žȁo

pril. izriče žaljenje [Žao mi je.]; sin. (krivo)

žȃr

im. m. G žȃra, L žáru, I žȃrom/žȃrem 1. užareni komadići drveta, ugljena ili koje druge tvari koji ostaju kad nestane plamen i dim [meso na žaru]; sin. žerava, žeravica 2. pren. a. jaki rumenkasti sjaj [~ jutarnjega neba; ~ u očima] b. radosno uzbuđenje; sin. ushit, zanos

žȁra

im. ž. G žȁ; mn. N žȁre, G žȃ 1. zemljana posuda za držanje tekućine 2. posuda u obliku vaze u kojoj se čuva pokojnikov pepeo; sin. urna

žàrgōn

im. m. G žargóna; mn. N žargóni, G žargónā jez. specijalni jezik koji stvara skupina statusno, strukovno ili kako drukčije povezanih ljudi da bi se njime razlikovala od ostatka društvene zajednice i da bi se njezini pripadnici međusobno prepoznavali

žargonìzam

im. m. G žargonìzma; mn. N žargonìzmi, G žargonìzāmā jez. riječ svojstvena pojedinomu žargonu u standardnome jeziku

žȁrīšnī

prid. G žȁrīšnōg(a); ž. žȁrīšnā, s. žȁrīšnō koji se odnosi na žarište [žarišna udaljenost]

žàrīšte

im. s. G žàrīšta; mn. N žàrīšta, G žȁrīštā 1. fiz. točka u kojoj se sijeku zrake svjetlosti paralelne s optičkom osi nakon što se prelome prolazeći kroz leću ili nakon što se odbiju na sfernome zrcalu [~ leće; ~ zrcala]; sin. (fokus) 2. fiz., geol. mjesto u dubini Zemlje u kojemu nastaje potres; sin. hipocentar 3. pren. glavno ili središnje mjesto čega, mjesto odakle se što širi [~ bolesti]

žáriti

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. žȃrīm, 3. l. mn. žȃ, imp. žári, aor. žárih, imperf. žȃrāh, prid. r. žário, prid. t. žȃren 1. neprijel. a. zračiti toplinu [Sunce žari.; Vatra žari.] b. izazivati neugodan osjećaj pečenja na koži [Kopriva žari.; Meduze žare.] 2. prijel. a. činiti žarkim, vrućim ili užarenim [~ željezo; ~ vatru] • žáriti se povr. crvenjeti se od vrućine ili temperature [Obrazi se žare od uzbuđenja.] ♦ ~ i paliti bezobzirno upravljati (vladati), imati veliku moć

žȃrkī

prid. G žȃrkōg(a); ž. žȃrkā, s. žȃrkō; komp. žȁrčī 1. koji zrači toplinu [žarko sunce] 2. koji je jako vruć [žarko ljeto] 3. pren. koji je iznimno snažan [žarka ljubav]

žȃrnī

prid. G žȃrnōg(a); ž. žȃrnā, s. žȃrnō 1. koji se odnosi na žar [~ štednjak] 2. koji se odnosi na žarnice [žarne stanice]

žȃrnica

im. ž. G žȃrnicē; mn. N žȃrnice, G žȃrnīcā 1. zool. kuglasta tvorevina sa zavijenom žarnom niti koju imaju žarnjaci i koja se kad je podražena omata oko plijena, zabija u plijen ili lijepi za njega; sin. žarna stanica v. pod stanica 2. bot. čekinjaste dlake u kopriva koje pri dodiru izlučuju mravlju kiselinu i prouzročuju na koži osjećaj peckanja, crvenilo i mjehure

žȃrnjāk

im. m. G žȃrnjāka; mn. N žȃrnjāci, G žȃrnjākā zool. 1. mn. koljeno beskolutićavaca zrakasto simetrična tijela u obliku meduze ili polipa koji imaju stanice sa žarnicama 2. pripadnik istoimenoga koljena

žàrulja

im. ž. G žàruljē; mn. N žàrulje, G žȁrūljā tehn. uređaj koji žarenjem kovinske niti u vakuumu ili plinu električnu energiju pretvara u svjetlosnu [električna ~; halogena ~; štedna ~]

žàruljica

im. ž. G žàruljicē; mn. N žàruljice, G žàruljīcā um. mala žarulja ♦ upalila se ~ (lampica, svjećica) komu, usp. lampica

žbȉca

im. ž. G žbȉ; mn. N žbȉce, G žbȋ prečka na kotaču

žbȕka

im. ž. G žbȕ, DL žbȕci; mn. N žbȕke, G žbȗ kašasta smjesa pijeska, cementa i vode

žbȕkati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. žbȕkām, 3. l. mn. žbȕkajū, imp. žbȕkāj, aor. žbȕkah, imperf. žbȕkāh, prid. r. žbȕkao, prid. t. žbȕkān stavljati žbuku na što

žbȗn

im. m. G žbȗna, V žbúnu; mn. N žbȕnovi, G žbȕnōvā v. grm

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga